Kada sam se porodila najviše sam mrzila mog muža, a onda malo derište koje sam rodila. Porodila sam se prije 10 mjeseci i razrezana sam 11 cm, nakon toga sam primala infuziju, jer sam bila totalno iscrpljena, PAKAO OD ŽIVOTA.
Ko je prošao dobro zna o čemu govorim. Uopšte me nije sramota da kažem da kada sam vidjela prvi put sina prema njemu nisam ništa osjećala, ništa osim MRŽNJE.
To malo derište, koje mi je nanijelo toliku muku i bol sam samo par dana nakon porođaja počela da gledam drugim očima,
očima majke, ljubav koju sam osjetila i koju osjećam sada, kada sam zaboravila na bol koju sam preživila na poroćaju, riječima ne mogu opisati. Jedini način na koji se može pokazati koliko ga volim je taj da kada bi trebalo život dati za njega, bez razmišljanja bih ga dala.
