INVAZIJA sićušnih krvopija stjenica zabilježena je prošlih mjeseci u Europi, prvo u Parizu, a potom i u Londonu.
Posljednjih dana otkrivene su i u jednom splitskom hotelu i u jednom neboderu u Rijeci.
Što se zbiva i kako se možemo zaštititi od njih?
London na oprezu
Nakon objavljivanja informacija o izbijanju stjenica u Parizu, panika se proširila i na London. Gradonačelnik Londona Sadiq Khan izjavio je da je prijetnja infestacije stjenica u javnom prijevozu u Londonu razlog za “ozbiljnu zabrinutost”. Naime, postoji strah da bi ti insekti transportom i ljudima mogli doputovati iz Francuske u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Iako slučajevi infestacije u Londonu još uvijek nisu službeno potvrđeni, ljudi u objavama na društvenim mrežama tvrde da su ih vidjeli na liniji podzemne željeznice Victoria London.
Problem sa stjenicama već postoji u Hrvatskoj
Biolog Goran Vignjević sa Sveučilišta u Osijeku kaže da problem sa stjenicama u Hrvatskoj postoji od 15 do 20 godina, no da se svakog ljeta potencira dolaskom turista.
“Osobito su problem letovi avionima u kojima je prtljaga zajedno u nekom bunkeru tako da stjenice lako prelaze iz jednog kofera u drugi”, kaže Vignjević.
Stručnjak za stjenice Nediljko Landeka, voditelj Odjela za deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju istarskog Županijskog zavoda za javno zdravstvo, kaže da su u Hrvatskoj najugroženije turističke destinacije.
“To podrazumijeva gradove uz obalu, ali i Zagreb kroz kojeg prolaze brojni turisti”, kaže Landeka i pritom ističe da problem nije ograničen samo na jeftine smještaje ili siromašne obitelji, već je prisutan i u luksuznim hotelima.
“Ovih dana stjenice su identificirane i u jednom riječkom stambenom neboderu. To je prvi slučaj da su se proširile po više stanova i da je krenula prava mala invazija. Do sada su bile ograničene na pojedinačne apartmane”, dodao je istaknuvši da se u pretpandemijskim godinama bilježio veliki porast u broju stjenica (grafikon dolje). S ponovnim jačanjem turizma nakon pandemije može se očekivati nastavak trenda.
Što su stjenice?
Kućna stjenica (Cimex lectularius L) spada u porodicu beskrilnih insekata Cimicidae koji se hrane krvlju. Rasprostranjena je na gotovo svim kontinentima, a uglavnom je nalazimo u područjima s umjerenom klimom. Nema potvrda da je prijenosnik ljudskih bolesti.
Duga je od 5.5 do 7 mm, a široka od 2.5 do 3 mm. Ženke od tri do šest dana nakon oplodnje polažu od 6 do 10 jaja u razdoblju od oko 6 dana. Tijekom života mogu producirati do 500-tinjak jaja. Imaju pet razvojnih stadija, a u idealnim uvjetima u ljetnim mjesecima razvoj od jajašca do odrasle jedinke traje oko 6 tjedana.
Landeka kaže da žive od 6 do 12 mjeseci, ali ističe da neke nove studije govore da mogu i značajno duže u uvjetima nedostatka hrane.
“Odrasle stjenice mogu poživjeti 600-tinjak dana bez hrane”, kaže Landeka.
To podrazumijeva da napuštanje infestirane kuće na kraća razdoblja ne može suzbiti stjenice.
Zašto su stjenice veliki problem?
Stjenice mogu biti veliki problem iz nekoliko razloga.
One mogu biti neugodne jer njihovi ubodi mogu uzrokovati svrbež i gubitak sna.
Ljudskom krvlju hrane se tako što probijaju kožu sitnim, pilastim ustima. Pritom, slično komarcima, anesteziraju područje uboda slinom koja sadrži anestetik i antikoagulanse kako bi smanjile bol dok sišu te kako se krv ne bi zgrušavala. Na mjestu uboda često se javljaju upalne mrlje obično s tamnijom točkom u sredini.
Neki ljudi nemaju reakcije na ubode, dok drugi doživljavaju alergijsku reakciju koja može uključivati jak svrbež, mjehuriće ili koprivnjaču. Kada se mjesta uboda češu, mogu prokrvariti ili postati inficirana sekundarnom infekcijom.
Stjenice često uzrokuju psihičku patnju, probleme sa spavanjem, anksioznost i depresiju.
U rijetkim slučajevima snažne infestacije i masovnih, redovnih ugriza kod visokorizičnih osoba koje imaju niske razine željeza u krvi mogu uzrokovati anemiju.
Neki sojevi ovih dosadnih insekata posljednjih godina pokazuju otpornost na neke od pesticida.
Izuzetno ih je teško iskorijeniti, što u velikoj mjeri ovisi o težini infestacije.
SAD ima dugu povijest borbe sa stjenicama
Stjenice su postale značajan problem u SAD-u, posebno tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.
U SAD su stigle tijekom 18. stoljeća brodovima iz Europe. Do 20. stoljeća, većina Amerikanaca već je bila svjesna stjenica i doživjela njihove ugrize. Međutim, upotrebom snažnih pesticida bile su gotovo iskorijenjene.
Nažalost, ponovno su se počele pojavljivati tijekom 1990-ih, posebno u hotelima i motelima. Ovaj trend nastavlja se i danas, a broj stjenica u SAD-u eksponencijalno raste.
Prisutne su u svim američkim državama, no prema izvješću tvrtke za dezinsekciju Orkin, najgore su pogođene Maryland, Indiana i Georgia.
Od gradova, Chicago je na vrhu popisa već treću godinu zaredom. Ostali gradovi s visokim brojem slučajeva stjenica uključuju New York, Philadelphiju, Cleveland-Akron i Los Angeles.
Stjenice su tu još iz vremena prije dinosaura
Stjenice nisu tu odnedavno, niti je Pariz mjesto odakle nam prijete.
One su postojale još u doba dinosaura. Prema novim znanstvenim otkrićima, prvi put su se pojavile prije više od 100 milijuna godina.
Zašto se posljednjih godina sve više javljaju?
Postoji nekoliko razloga za širenje stjenica posljednjih desetljeća. Jedan od glavnih je povećanje broja međunarodnih putovanja.
Drugi je promjena u primjeni pesticida. Naime, neko vrijeme one su bile suzbijene moćnim pesticidom s dugim trajanjem DDT-jem, ali njegova zabrana zbog štetnosti za životinje i ljude te razvoj rezistencije na neke druge pesticide omogućili su ovim insektima da se ponovno počnu širiti.
Treći razlog je nedostatak svijesti o stjenicama i načinima na koje se šire pa je edukacija jedna od najvažnijih mjera suzbijanja.
Pogoduje im globalizacija, suvremeni turizam i zabrana DDT-ja
Landeka kaže da se smatra da je DDT, snažan rezidualni pesticid, koji je imao djelovanje i do godinu dana jedan od razloga zbog kojih se stjenice nisu pojavljivale 30-ak godina.
“Ja sam ih prvi put vidio 2006. kada su se pojavile u jednom novom hotelu u Novigradu. Gledali smo jesu li to stvarno stjenice jer smo ih poznavali samo iz stručne literature. Međutim, danas su uobičajena pojava. Mi i druge tvrtke svako ljeto primamo pozive. Nakon poziva slijedi utvrđivanje je li stvarno riječ o stjenicama jer ponekad turisti koriste stjenice kako bi tražili povrat novca uz opravdanje da su ih izgrizle, što nije uvijek točno za određeni apartman. Naime, mi bismo često naknadnim pregledima utvrdili da to nije istina. Moguće je da ih turisti sretnu u nekom drugom apartmanu, a ugrize otkriju tek u sljedećem. Danas više nema tradicionalnih godišnjih odmora u kojima ljudi mjesec dana budu na istom mjestu. Danas najčešće provode po par dana u jednom apartmanu da bi otišli u drugi i potom u treći. To doprinosi njihovom širenju. Osobito to vrijedi za bekpekere koji putuju avionima. Stjenice se ne moraju odmah primijetiti kada negdje stignu. U početku, kada ih je malo i malo je uboda, lako se zamijene s komarcima. Potrebno je nekoliko tjedana da se razmnože, da se razviju ličinke koje mogu bosti isto kao odrasli insekti i da počnu s masovnijim napadima”, tumači Landeka.
Kako suzbiti stjenice?
Stjenice se mogu kretati od jednog mjesta do drugog putujući na predmetima poput odjeće, prtljage, namještaja, kutija i posteljine. Mogu se lako zavući u male rupice duboko u materijalima. Zbog toga se lako prenose javnim prijevozom.
Stručnjaci upozoravaju da je prvi korak koji putnici trebaju poduzeti taj da budu na oprezu.
Kada stignete u hotel ili iznajmljeni smještaj, preporučuje se temeljita pretraga kreveta – ispod njega, iza okvira kreveta, sa strane madraca i između madraca i okvira.
Što s odjećom i kućom, ako postoji sumnja u infestaciju?
Kako se zaštititi od stjenica? Ako ste koristili javni prijevoz i brinete da biste ih mogli prenijeti u kuću, možete poduzeti nekoliko mjera prevencije.
Odjeću koju ste nosili u prijevozu držite odvojeno od ostale i nemojte je koristiti u kući.
Prtljagu koju ste koristili tijekom putovanja usisajte, a zatim sadržaj usisavača ispraznite u plastičnu vrećicu izvan kuće. Zatvorite vrećicu čvrsto i bacite je u vanjski kontejner za smeće.
Kako ih se riješiti ako su već u kući?
Stjenice su termolabilne pa niska temperatura od -18 ℃ kroz dva sata ubija i odrasle jedinke i jaja. Isti učinak ima i visoka temperatura od 45 ℃ kroz sat vremena.
Dobro je stjenice otkriti što ranije
Ako sumnjate da su stjenice već u vašem domu, identificirajte sve infestirane površine. Ako ih imate, dobro je pronaći ih što ranije, prije nego što se počnu razmnožavati. Mnogo je lakše i jeftinije liječiti malu infestaciju nego veliku.
Pokušajte izolirati područja koja su infestirana stjenicama kako biste spriječili njihovo širenje u ostale dijelove kuće.
Odjeću operite na visokoj temperaturi, a predmete koji ne mogu biti oprani stavite direktno u sušilicu i izložite ih visokoj temperaturi na 30-ak ili više minuta. Neke predmete možete ostaviti u zamrzivaču na vrijeme koje će ovisiti o dimenzijama predmeta.
Za uništavanje stjenica možete koristiti kombinaciju kemijskih i nekemijskih tretmana. Ako ne možete sami riješiti problem, možda ćete morati pozvati profesionalnog deratizatora.
Treba poduzimati više mjera istovremeno
Landeka kaže da je potrebno poduzimati više različitih mjera istovremeno, što uglavnom uključuje tretiranje vrućom parom, ali i različite insekticide.
“Postupak treba ponavljati više puta kako bi bio uspješan. Imamo protivnika s kojim se nije zahvalno boriti. Ljudima se stoga preporučuje da angažiraju registrirane tvrtke. Ovo doba godine vrijeme je kada se najviše javljaju. Turisti koji nam dolaze često ih nesvjesno donose prtljagom. Stjenice za brzo širenje koriste globalizaciju. Za razliku od 1970-ih godina kada su bile uobičajene u zapuštenim, siromašnim sredinama, one danas nerijetko napadaju i luksuzne hotele i apartmane”, kaže Landeka te dodaje da zbog naslijeđene stigme danas nije uobičajeno javno imenovati infestirane lokacije.
Najvažniji putovi širenja stjenica
Zavlače se u najmanje pukotine
Stjenice se mogu zavući u razne udubine, otvore i pukotine. Mogu čak ući u utičnice, a u potrazi za hranom mogu migrirati u krugu od 20-ak metara.
Landeka kaže da to znači da mogu odseliti u druge stanove ako u jednom stanu ne nađu dovoljno hrane.
“Prilikom dezinsekcije često se koriste kombinacije tri insekticida. Jedan ima jak istjerujući učinak budući da ih treba istjerati iz skrovitih mjesta u koja se zavlače. Drugi imaju rezidualni, odnosno trajan učinak. Treći su obično regulatori rasta. Oni ličinku ne ubijaju trenutačno, nego joj onemogućavaju razvoj i presvlačenje, zbog čega ona ugiba. Pokazalo se da su neke stjenice čak razvile rezistenciju na DDT te enzime za razgrađivanje insekticida. Toliko su napasne i toliko ih je teško riješiti se da su u SAD-u zabilježeni slučajevi da su ljudi napuštali vlastite kuće zbog nemogućnosti da se psihički nose s njihovom invazijom”, ističe naš stručnjak.
